Zelene
zagonetke
Prvi broj zagonetačkog
lista Zelene zagonetke izašao je 20.
svibnja, 1991. godine u Novoj Gradiški. Izdavač je bilo Javno poduzeće za
informativnu djelatnost „Hrvatski
radio-studio Nova Gradiška i Novogradiški glasnik“. Osnivač i glavni i
odgovorni urednik bio je Vjeko Hudolin, a
zagonetke su pripremali članovi Zagonetačkog društva „MAR“. List je tiskan u JNIGP Banja Luka. Rješenjem Ministarstva informiranja Republike
Hrvatske list Zelene zagonetke upisan je u evidenciju javnih glasila pod brojem
1190.
Drugi broj je izašao 15.
srpnja, treći je bio pripremljen za 15. kolovoza, ali je, nažalost, rat
zaustavio njegovo izlaženje. Rubriku Zelene zagonetke Vjeko Hudolin pripremao
je jedno vrijeme za zagrebački tjednik Vikendu, a onda u tromjesečniku NG revija koji je od 1992. do 1996. izlazio u Novoj
Gradiški, a od 1996. do 2003. u Dragaliću.
Riječ je o
privatnom listu koji je izdavala istoimena tvrtka Anđe Hudolin, koja je bila i direktorica NG revije, a njezin
suprug Vjeko Hudolin glavni i odgovorni urednik.
U rubrici Umjesto
uvodnika urednik je među ostalim naglasio tematsko usmjerenje:
„List Zelene zagonetke nije samo zagonetački list.
Križaljke i druge zagonetke prožete su temama o zaštiti sve ugroženije prirode
i njenih bogatstava. Zelene
zagonetke će se kroz zabavu zalagati i za zdraviji način života. Podsjećat će,
„izazivati“, bockati, poticati na razmišljanje, ukazivati na konkretne ekološke
probleme i njihovo rješavanje. Zelene zagonetke će se nastojati priključiti sve
širem ekološkom pokretu…“
List se tiskao na formatu
B-5, 32 stranice, dvobojno u rototehnici, naklada je bila 10 tisuća primjeraka
i distribuirao se po cijeloj Jugoslaviji. Zelene zagonetke su uglavnom
pripremali zagonetači i autori novogradiškog kraja i njihovi prijatelji
suradnici: mr. Milan Guberović
(premetaljke), Vjeko Hudolin
(križaljke), Antun Jurić
(križaljke), Željko Lebeda
(križaljke), Zvonko Maćašević (stihovne
zagonetke), Milan Puškar (križaljke), Mira
Sekulić (križaljke i ilustracije) i Martin Krpan-Osim (aforizmi).
Surađivali su još Veseljko Križanović iz
Zagreba (premetaljke), Petar Matijević iz Požege (osmosmjerke),
Joža Ščrbašić iz Slavonskog Broda
(lapsusologija), Vlatko Vukelić iz
Zagreba (stihovne zagonetke), te novinar i publicist Tomislav Đurić i etnologinja prof. Vesna
Kolić Klikić (prigodni tekstovi za osmosmjerke). U pripremanju nekih tema pomogli su i stručnjaci Zavoda za zaštitu prirode Republike
Hrvatske, udruge Pokret prijatelja
prirode „Lijepa naša“, časopisa „Priroda“
i drugi.
Neki radovi objavljivani
su pod pseudonimima: Miloduh, Milo,
Slavko i Pčelar (Vjeko Hudolin), Že-le
i Koželj (Željko Lebeda).
Zanimljivo je da su sve
križaljke (klasične, skandinavke, razmještajne, bijele), osmosmjerke i druge
zagonetke bile tematske: Najljepše misli o zašiti, Zdravo, ljekovito, ukrasno,
Samoniklo lisnato povrće, Zdrava prehrana, Medena apoteka, Ljekovito bilje, Za
gljivoljupce, Biljke uljarice, Planinske biljke, Šumske zeljaste biljke, Endemične
biljke, Nacionalni parkovi Hrvatske, Parkovi prirode, Mali čuvari prirode, Nova
vrsta faune u Hrvatskoj, Znanstvenici, Biolozi, Upoznajmo naše planine, Nećemo
nuklearni otpad, Časopisi, Eko rubrike, Biljka koja razgara maštu,
Bioagrikultura, Zaštićene ptice, Kaktusi, Leptiri, Žuto, zeleno, mirisno, Naši
hrastovi, Sakupljamo sekundarne sirovine, Mijauuuu, Ekoambalaža…
Također, zanimljiva je
bila reakcija poznatog novinara i kolekcionara Gerhard Ledića (poznat
kao lutajući reporter u nekadašnjem
Vjesniku u srijedu (VUS) i kao hrvatski Reply
u Večernjem listu) koji je u prvom broju Zelenih zagonetki napisao:
„…Zamisao o
listu je odlična. Tim više što u sebi nosi plemenitu ideju o zaštiti naše
okolice i nas samih. Molio bih vas da mi pošaljete prvi broj. Pridružit ću se
svojim prilogom čim se oglasite…“
Zelene zagonetke imale su
5 stranica marketinga (oglašavale su se uglavnom tvrtke novogradiškog kraja) te
bogatu nagradnu igru u kojoj su osigurane sljedeće nagrade: Dva sedmodnevna
pansiona u hotelu u Veloj Luci na Korčuli, dva sedmodnevna pansiona u Novom
Vinodolskom, umjetničke slike novogradiških slikara Mire Sekulić i Gordana
Bijelića, strip-albumi „Kondora“
iz Lipovljana.
